Teško mi je živjeti po svojim uvjerenjima kod kuće i u školi kao što to činim na TeenStreet-u. Postoji samo jedna djevojka u mojoj školi koja je kršćanin. U mom gradu postoji veoma mali broj kršćana. Bojim se da ću nastaviti pjevati svoju staru pjesmu u svom svakodnevnom životu.
Postoje ljudi koji me ismijavaju zbog moje vjere – od načina na koji me gledaju,  preko načina na koji me tretiraju do Facebook-a. Tu je jedan dječak koji me stvarno napada zbog moje vjere. Znam da je i on ismijavan i tužan u sebi, tako da i sam ponižava druge.
Na radionici „Evanđelje kao životni stil“ sam dobio puno ideja o tome kako donijeti nadu što imam kao kršćanin u svom svakodnevnom životu svojim  prijateljima, kolegama itd, jer svima treba Isus. Bez Isusa nemaju stvarni život i mrtvi su iznutra. Što god da se desi, želim govoriti o Isusu.
Sada znam što učiniti kad se vratim kući. Želim pokrenuti kućnu grupu i ići na sladoled sa svojim prijateljima koji nisu kršćani i započeti biblijski kružok u svojoj školi. Ja ću moliti za druge. Molitva je najvažnija. Znam da su jako mračni iznutra i u nevolji, a ja se mogu moliti za njih, jer oni trebaju Isusa.
Nadam se da će vas ovo ohrabriti da pjevate svoju novu pjesmu i da budete svjetlo u tami ovoga svijeta.
Zahvaljujem svima vama što ste moja obitelj. Divno je vidjeti da nisam jedini u ovakvoj situaciji. Volim vas.
Judita, 15 godina, iz Njemačke